DVD Sesvete
10 360 Sesvete | Varaždinska 42 | 01/2000/125

O nama


Kroz svih 87 godina rada Dobrovoljno vatrogasno društvo Sesvete ostvarivalo je svoju osnovnu humanu zadaću - zaštitu od požara, te dalo značajan doprinos spašavanju ljudskih života i imovine ugroženih požarom ili drugim elementarnim nepogodama. Vodstvo DVD-a Sesvete, a i svi vatrogasci, posebnu pažnju poklanjaju stručnom osposobljavanju svih članova i njihovu napredovanju, a naročito su usmjereni na rad s djecom i mladima za koje se smatra da su jamstvo budućnosti sesvetskog vatrogastva. Vrlo su angažirani i na uređenju Vatrogasnog doma. Čime se DVD Sesvete bavio u proteklih 87 godina možete saznati u nastavku.

Saznaj više

Povijest DVD-a Sesveta


                Od osnutka 1930. godine do danas Dobrovoljno vatrogasno društvo Sesvete ostvarivalo je svoju temeljnu humanu zadaću - zaštitu od požara, te dalo značajan doprinos spašavanju ljudskih života i imovine ugroženih požarom ili drugim elementarnim nepogodama. Sesvetski su se vatrogasci kroz osam desetljeća borili i s nizom teškoća u svom radu, no to ih nikad nije omelo u jedinom cilju svakome priskočiti u nevolji, spašavati ili pružiti pomoć ugroženima od vatrene stihije ili bilo koje druge ugroze. Istodobno, nikad nije zanemareno materijalno, tehničko i tehnološko opremanje Društva i stručno osposobljavanje svih članova. U osamdesetsedam godina postojanja kroz Društvo su prošle mnoge generacije Sesvećana, ali i mnogih drugih koji su zahvaljujući životnom putu postali Sesvećanima.

                Poslije prvog svjetskog rata u Sesvetama se razvijao društveni život i to kroz pjevačko društvo «Nada» u tvornici Rabus, a u samom mjestu aktivno je djelovala organizacija «Hrvatski Sokol». U sklopu ove organizacije djelovala je i kazališna družina koja je davala predstave za građanstvo. To je vrijeme svojedobno opisao Tomo Lisak, organizator osnivanja vatrogasnog društva i njegov prvi vojvoda-zapovjednik. Njegovo je sjećanje zapisano: «Bile su to teške godine. Politička situacija u zemlji neodrživa. Besposlica i besparica. Seljak prezadužen. Gospodarstvo zamrlo. Vrijeme je to tzv. šestojanuarske diktature kralja Aleksandra. Raspuštena su sva Hrvatska društva među njima i Hrvatski sokol u Sesvetama. Zabranjeno je sve što je u imenu nosilo hrvatsko ime, pa je čak bilo opasno glasno izgovoriti da je netko Hrvat. U Sesvetama više nema ni jednog društva. Jedino je bilo dozvoljeno djelovanje pjevačkog društva «Nada» u tvornici Rabus.


U takvoj atmosferi i zbog raspuštanja Hrvatskog sokola osniva se dobrovoljno vatrogasno društvo. «Mi entuzijasti sastali smo se u mojoj kući i dogovorili o osnivanju vatrogasnog društva. Bili smo politički sumnjivi što nam je otežavalo pripreme pa i kasniji rad. Teško je danas i zamisliti kako smo uspjeli.» Dogovoreno je i provedeno. Nakon niza dogovora 22. lipnja 1930. godine u tadašnjoj gostionici, koju je držala Hermina Wainberger zajedno s Tomom Lisakom, održana je osnivačka skupština na kojoj je sudjelovalo više od 40 osoba, koje su odmah učlanjene u tek osnovanu vatrogasnu organizaciju.


Na žalost, nije sačuvan ni jedan dokumenat, pa se samo prema sjećanjima sudionika može rekonstruirati rad te osnivačke skupštine, koji se najvjerojatnije odvijao ovim redom:

  1. utvrđen je broj prisutnih poimence,
  2. objavljeno je da je Općinsko poglavarstvo Sesvete dozvolilo održavanje skupštine za osnivanje vatrogasnog društva,
  3. Skupštinom je rukovodio Tomo Lisak iz Sesveta. Skupština je Tomi Lisaku dodala kao perovođu Peru Debeljaka, blagajnika općine Sesvete.

          Vatrogasna župa za srez Zagreb izdala je 1935. godine vatrogasnu spomenicu u kojoj opisuje život i rad vatrogasne organizacije Sesvete od 1930. godine. Među ostalim, upisana su imena prvog vodstva vatrogasne organizacije Sesvete:

  • Ivan Kovač, industrijalac nadvojvoda-predsjednik
  • Tomo Lisak, trgovac vojvoda-zapovjednik
  • Filip Živec, podzapovjednik
  • Pero Debeljak, općinski blagajnik - tajnik društva
  • Josip Šmit, blagajnik društva
  • Josip Baranašić, vježbatelj,
  • a članovi Uprave su:

  • Stjepan Tedeško,
  • Stjepan Prusec i
  • Đuro Badel

          Odbor je izradio Društvena pravila i dostavio ih Kraljevskoj banskoj upravi Savske banovine u Zagrebu 26. studenoga 1930. godine. Pravila su odobrena, a to je na prvoj sjednici Upravnog odbora 26. siječnja 1931. godine stavljeno na znanje i članovima Društva.








PRVA RUČNA ŠTRCALJKA

               Društvo nije imalo nikakvih sredstava i odmah se počelo boriti s velikim teškoćama pa je zaključeno da se Općinskom poglavarstvu Sesvete uputi molba za pripomoć iz proračuna, što bi značilo subvenciju Društvu svake godine. Društvo nije imalo niti novca niti sprava za gašenje.

Prema sjećanju Vinka Kušekovića Društvo je do ručne šprice došlo zahvaljujući stjecaju okolnosti. Za vrijeme Prvog svjetskog rata u Sesvetskoj Sopnici je bila bolnica za vojničke konje. U njoj se nalazila i jedna ručna vatrogasna šprica. Raspadom austrougarske monarhije dolazi do rasula vojske pa i vojne veterinarske bolnice za konje u Sesvetskoj Sopnici.

Takvo stanje pogodovalo je siromašnim seljacima, koji su se vratili iz četverogodišnjeg rata pustim kućama i oni su iz konjske bolnice uzimali sve što se uzeti moglo - od konja do najmanje stvari koja se u njoj mogla naći. Vinko Kušeković je ispričao da je i njegov otac uzeo dva konja i jedna kola, ali je uzeo i ručnu špricu da bi izbacio vodu iz vlastitog podruma. «Kasnije smo sagradili odvodni kanal i ta nam ručna šprica više nije trebala pa smo ju predali općini. Općina je špricu smjestila u svoju ostavu gdje je hrđala i propadala. Osnivanjem Vatrogasnog društva Sesvete prisjetili smo se te šprice u općinskoj šupi i zadužili Tomu Lisaka da s Općinskim poglavarstvom dogovori da nam da tu špricu. Našoj je molbi udovoljeno i dobili smo špricu. To su bili počeci opremanja.



               Društvo je na razne načine pokušalo doći do novca. Navodimo zaključak Upravnog odbora od 30. listopada 1931. godine kada je predsjednik predložio da se «među pučanstvom Upravne opčine Sesvete povede akcija za sabiranje dobrovoljnih priloga - milodara». Zaključak glasi: «Za sabiranje prinosa - milodara izabiru se Stjepan Jagović i Josip Baranašić iz Sesveta, koje su osobe moralno i materijalno pouzdane, koji su ujedno ovlašteni da dolazeće prinose primaju i za koje solidarno jamče. Sabiranje prinosa obavit će se od kuće do kuće. Samom sabiranju milodara mora Društvo pristupiti jer je na početku svog razvitka, a bez ikakve gotovine koja je potrebna za nabavu vatrogasnih sprava. Očekuje se da će pučanstvo ove općine, uvidjevši plemenitu korisnost Društva, istome pripomoći.

I bez opreme Društvo je radilo na svojoj organizaciji pa je čak sudjelovalo u gašenju požara Kaptolske šume, što se drži prvom intervencijom članova ovog Društva. O tome u zapisniku sa sjednice 12. ožujka 1932. godine piše: «Predsjednik izvještava da je jučer nenadano nastao požar Kaptolske šume. Da je požar spriječen jedino intervencijom vatrogasne čete Sesvete. Što prisutni primaju na znanje.» Na toj je sjednici zaključeno da se za potrebe gašenja požara nabavi deset platnenih kablića za nošenje vode i šest željeznih čakija. S tim je počelo opremanje.

Teškoća je bilo stalno, ali život i rad Društva je napredovao. Društvo je već 1932. godine bilo u stanju javno nastupiti. Te godine su vatrogasci iz Vrbovca slavili svoju 50-godišnjicu i toj su proslavi prisustvovali i vatrogasci iz Sesveta. Zapisano je da je vatrogasno društvo Sesvete svečano dočekano u Vrbovcu. Društvo se pomalo opremalo pa se pokazalo da je potrebno stručno osposobljavanje. Odlučeno je da se na stručni tečaj u Zagrebačku župu upute Branko Badel, Filip Živec, Josip Baranašić i Stjepan Jagović. Tečaj je održan u Zaprešiću. U to vrijeme organizira se i prva javna vježba u Sesvetama. Održana je 14. studenoga 1932. godine na zgradi Wainbergerovih (kuća u središtu Sesveta u kojoj je danas, među ostalim, Hrvatska poštanska banka). Vježba je na opće zadovoljstvo prisutnih građana uspjela i pobudila veliki interes Sesvećana za vatrogastvo.




PRVI POŽAR

               Nova 1933. godina za Vatrogasnu organizaciju Sesvete počela je loše. Dana 18. siječnja 1933. godine buknuo je požar na krovu jedne stambene zgrade tvornice Rabus u Sesvetama. Požar je izbio noću i čim je primijećen dat je znak trubom i zvonjavom crkvenih zvona. Ta je uzbuna bila učinkovita, jer su se ubrzo skupili svi članovi Vatrogasnog društva, ali i mještani. Uz pomoć radnika tvornice Rabus požar je lokaliziran. Vlasnica tvornice Kata Rabus pismeno je zahvalila na požrtvovnosti vatrogasnog članstva i odala priznanje vodstvu Društva na odlučnom i ustrajnom držanju, te zaželjela Vatrogasnom društvu daljnji razvitak.


KAMEN TEMELJAC ZA PRVI VATROGASNI DOM U SESVETAMA

               Iako je 1933. godina počela s požarom u tvornici «Rabus», ona je za sesvetske vatrogasce bila i svečana, jer je konačno došao dan polaganja kamena temeljca za Društveni dom na početku današnje Ninske ulice, odnosno u dijelu dvorišta današnje zgrade u kojoj je smješteno i Vijeće gradske četvrti. U spomenici Vatrogasne župe Zagreb piše da je 6. kolovoza 1933. godine, rano u jutro, u Sesvetama počela svečanost na koju su pristizala bratska društva iz bliže i daljnje okolice sa svojim zastavama i glazbama. Svi su bili srdačno dočekani. Dalje piše da je toga dana u 11 sati počela služba božja koju je služio presvijetli kanonik lektor dr. Lovro Radičević uz asistenciju prebendara gospodina Mirka Katića i mjesnog župnika Josipa Šimeckog. Na toj svečanosti nastupilo je pjevačko društvo Maksimir iz Zagreba. Poslije službe božje kamen temeljac posvetio je kanonik lektor dr. Lovro Radičević, koji je održao i «dirljiv zanosan govor». Nakon toga pročitana je spomenica koja je stavljena pod temeljni kamen. Toj je svečanosti prisustvovao i Kraljevski banski inspektor Dušan Ribar, kojeg je pred općinskom zgradom dočekao predsjednik Ivan Kovač. Nakon svečanosti upriličen je prijam za uzvanike u prostorijama tvornice «Rabus».















               U 1933. godini društvo je u više navrata interveniralo na gašenjima požara: 20. srpnja u Resniku na kući Josipa Halića, 15. kolovoza na kući Anastazije Đurinec u Markovom Polju, 17. kolovoza na kući Stjepana Nekreta iz Novoselca. U gašenju su se posebno istakli, kako je zapisano, Stjepan Jagović, Josip Baranašić, Vinko Kušeković, Viktor Munda i Tomo Kušeković. Zapisano je da su oni s gorućih krovova, unatoč životnoj opasnosti, skidali plamteće grede.








BISKUP ALOJZIJE STEPINAC POSVETIO DOM I SPREMIŠTE

                Najzad, Društveni je dom dovršen, a svečanost otvorenja i posvećenje održana je 11. kolovoza 1935. godine. Svi značajniji crkveni i politički velikodostojnici, bili su nazočni dolasku preuzvišenoga biskupa koadjutora, doktora Alojzija Stepinca, koji je posebno za ovu prigodu, služio svečanu misu te posvetio novosagrađeni Vatrogasni dom. U crkvenim knjigama zapisano je, da se tog dana u Sesvetama okupilo mnoštvo od 10.000 vatrogasaca i građana, koji su od ranog jutra pristizali raznim prijevoznim sredstvima iz bliže i dalje okolice. Imao je dvije prostorije s vatrogasnim tornjem visokim 15 metara. Društvo je svoju opremu - ručnu štrcaljku na dvokolici, 220 metara šlaufova - cijevi na dvokolnom vitlu, jednu mlaznicu, 20 razdjelnica, dva užeta za spašavanje, jedne ljestve za penjanje, 16 svečanih, 25 radnih odijela, dva šljema, 30 kapa, 27 opasača, tri časničke sjekirice i dvije trublje - pohranilo u svom novom spremištu, u svom Društvenom domu. Društvo je tada brojilo 60 članova. Zapisano je da su u izgradnji Doma znatan doprinos i zasluge imali Tvornica mesnih proizvoda «K.Rabus i sin» i Tvornica žestokih pića i octene kiseline «Badel», te gospodin Vilko Pavlinić, predsjednik općine i veleposjednik koji je svojim uplivom djelovao na Općinsko poglavarstvo da Društvo dobije besplatno gradilište na jednom od najljepših mjesta u Sesvetama.







NOVI VATROGASNI DOM

               Razvoj mjesta Sesveta i Društva posebno zahtijevalo je i odgovarajući prostor za vatrogasnu organizaciju jer je dotadašnji Vatrogasni dom, zbog izgradnje zgrade za općinsku upravu, trebalo rušiti. Na sjednici 17. ožujka 1954. godine raspravlja se o tom pitanju i zaključeno je da se provede akcija kako bi se novi vatrogasni dom gradio negdje u Varaždinskoj ulici. S predsjednikom Skupštine općine Sesvete Stjepanom Šelendićem sve je dogovoreno. Gradnja je počela ujesen 1954. a Dom je dovršen i useljen 1958. godine. Te godine za predsjednika Društva izabran je Julio Eder.

Iako je Vatrogasni dom građen sredstvima Grada Zagreba i općine Sesvete, članovi i prijatelji DVD-a dali su veliki doprinos dobrovoljnim radom na uređenju okoliša. U nove i prostrane garaže, došlo je prvo navalno vatrogasno vozilo.

Od Vatrogasne brigade grada Zagreba dobiveno je vozilo «studebacker», koji je imao spremnik za vodu od 2.500 litara i mogućnost prijevoza cijelog odjeljenja. Naš povijesni «studebecker» proizveden je 1939. godine, a u naše je Društvo stigao 1958. godine. Današnji se vatrogasci sjećaju da je taj dugovječni vatrogasni auto imao samo jednu manu – na 100 prijeđenih kilometara trošio je jednako toliko - 100 litara benzina. Anegdotalno se prepričava kako su vatrogasci idući s njima na intervenciju imali dva zadatka: jednom mlaznicom gasiti požar, a drugom «studebec-kerov» hladnjak.


ODLUKA: DOGRADITI DOM DA NE BI BIO SRUŠEN

               U jesen 1985. godine, poslije jedne sjednice Upravnog odbora, u razgovoru pod vrbom u dvorištvu Vatrogasnog doma zadržali su se Antun Gložinić, Blaž Pečarić i Branko Močnik. Tema je bila dotrajalo krovište na Domu, ali je proširena na temu kako nadograditi Dom i adaptirati postojeći prostor. Bila je dvojba: hoćemo li graditi ili će ga srušiti. Ubrzo je odlučeno je da se u adaptaciju krene dobrovoljnim radom članova i prijatelja Društva, a materijal će se kupiti kreditom Osiguravajućeg zavoda Croatia.

U to je vrijeme izabrano je novo čelništvo Društva: za predsjednika najprije Branko Močnik, pa Blaž Pećerić, zapovjednik Antun Gložinić, za tajnika Branko Močnik Vodstvo Društva imalo je veliku podršku Branka Mihelića, predsjednika Skupštine općine Sesvete, koja, istina, nije imala vlastitog novca za pomoć vatrogascima, ali se Mihelić založio u SIZ-u zaštite od požara kako bi ta zajednica financirala planove sesvetskih vatrogasaca. Značajnu podršku Društvo je imalo i od Vatrogasne zajednice Grada Zagreba, konkretnije, predsjednika Zajednice Mate Markiša, Pavla Bonetija i tajnika Gabrijela Špehara. SIZ zaštite od požara dao je značajni novčani doprinos, pa su radove obavili stručni izvođači.

Ne samo pri dogradnji Doma, te smo godine dobili pomoć Vatrogasne zajednice Grada Zagreba, koja nam je darovala novu vatrogasnu cisternu «fap» te se 1985. godine. Na Domu su dograđene tri garaže u prizemlju na 200 četvrnih metara prostora i više od 300 četvornih metara prostora na prvom katu Doma. Uređena je u prizemlju dežurana za vatrogasce, garderoba s kupaonicom i sanitarnim čvorom. Uvedeno je centralno grijanje.






















               Na proslavi 65. obljetnice našeg Društva, u ljeto 1995. godine, koja je održana pod pokroviteljstvom Vatrogasne zajednice Grada Zagreba i tvrtke TDM, primili smo iz ruku predsjednika bratskog DVD-a Prelog Josipa Posavca novi vatrogasni barjak. Na istoj svečanosti dr. stom. Branko Badel, potomak obitelji Badel, osnivača našeg Društva, postaje kum DVD-a Sesvete i njegov počasni član.


               Sesvetski vatrogasci posebno su se iskazali 1996. gaseći požar na krovištu crkve Svih svetih. Požar je bio velikih razmjera pa su u gašenju sudjelovale javne vatrogasne postrojbe Dubrava, Žitnjak, Centar i druge. Sudjelovali smo i u velikoj akciji gašenja požara koji je izbio u spalionici otpada «Puto» u kolovozu 2002. godine. Zbog nepravilnog skladištenja prevelike količine tehnološkog otpada izbio je katastrofalni požar, u gašenju kojeg smo sudjelovali s dva vozila. Poplave na području naše gradske četvrti, ali i u susjednima, redoviti su povod našim intervencijama.











POSVETA ZASTAVE

               Na proslavi sedamdestpete obljetnice DVD-a Sesvete 18. lipnja 2005. godine, Katarina Rakitić darovala nam je unikatni, rukom vezeni vatrogasni barjak. Tom je prigodom postala kumom naše zastave, koju je 25. lipnja u sesvetskom Pastoralnom centru, na nedjeljnoj misi blagoslovio vojni ordinarij biskup Juraj Jezerinac.





JOSIP BARANAŠIĆ - 21 GODINU NA ČELU DRUŠTVA

               Tijekom posljednjih godina bilo je i promjena u rukovodstvu DVD-a. Nakon Mirka Nekreta, zapovjednik je postao Ivica Labaš, poslije njega Jadre Ćurković, potom dva mandata Neno Gložinić, a danas je zapovjednik Matija Ruga. Na dužnosti tajnika izmijenili su se Željko Živec, Dalibor Veček, Marijan Pukšec i ponovo Branko Močnik, Nikola Klišanin, a danas je tajnik Davor Kupina.

Josip Baranašić obnašao je dužnost predsjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sesvete vrlo uspješno punih dvadeset godina. Inicirao je niz akcija i, posebice u poslijeratnom vremenu, stabilizirao Društvo u cjelini. Baranašić, rođeni Sesvećanin, odrastao je u kvartu u kojem je Vatrogasni dom, pa nikada nije bilo dvojbeno da će se kad tad priključiti sesvetskim vatrogascima. Vatrogasci su znali da je Braco, kako smo ga zvali, vrlo društven, vrlo vrijedan pa se nametnuo svojim radom i prijateljskim odnosom.

Zapovjednikom Društva postaje 1977. godine i operativno vodi sesvetske vatrogasce do 1984. godine kada zbog zdravstvenih teškoća odustaje od zapovjedničkih obveza. Četiri godine poslije, 1988. izabran je za predsjednika DVD-a Sesvete i na toj je funkciji 21 godinu – do svoje smrti 2009. godine. Dobrovoljno vatrogastvo Baranašiću je priraslo srcu i obilježilo je njegov život.





MLADEŽ - JAMSTVO BUDUĆNOSTI SESVETSKOG VATROGASTVA

               Posebnu pažnju, pa zbog tog i uspješno, DVDSesvete poklanja radu s djecom i mladima. Već godinama u mnogim prilikama pozivamo djecu i mladež da se priključe Društvu, humanitarnoj udruzi građana koja isključivo brine o obrani i spašavanju ljudi i imovine ugroženim požarom ili nekom drugom elementarnom nepogodom. Danas vatrogasni podmladak u Društvu čine djeca u dobi od šest do deset i od deset do 14 godina, te mladež od 14 do 18 godina. Da bi postali članovima DVD-a Sesvete jedan od njihovih roditelja ili staratelj morao je dati suglasnost potpisujući pristupnicu Društvu. U članstvo ih prima Upravni odbor na prijedlog zapovjednika Društva.

               Članovi vatrogasnog podmlatka kroz igru i druženje na vježbama, pod budnim okom iskusnih i stručnih voditelja, stječu mnoga znanja i vještine, a naučeno primjenjuju na mnogim službenim i neslužbenim natjecanjima s članovima drugih DVD-a. Članovi vatrogasne mladeži vježbaju dva puta na tjedan te polaze stručne tečajeve i polažu ispit za članove vatrogasne mladeži. Osim vatrogasnim vještinama, sesvetska vatrogasna mladež bavi se i mnogim drugim sportskim i zabavnim sadržajima. Dva put tjedno mogu vježbati u našoj teretani u Domu, mogu igrati stolni tenis ili mali nogomet na dvorištu i slično. Uskoro će za članove podmlatka biti opremljena informatička radionica, koju će voditi stručni nastavnik. Za djecu i mladež organiziraju se izleti i druženja s članovima drugih vatrogasnih društava. Najbolji članovi svake godine odlaze na ljetovanje u vatrogasni kamp na moru. Vatrogasci voditelji mladeži strogo vode računa da djeca i mladež nikako ne zapostave svoje redovne školske obveze.







VATROGASNA VOZILA

               Naš se vozni park danas sastoji od već spomenutog navalnog vozila «iveco», auto-cisterne MAN nosivosti 6.000 litara, vozila za gašenje šumskih požara TAM-80, kombi vozila «mer-cedes vito», te terenskog vozila «mazda». Raspolažemo sa svom potrebnom opremom za gašenje i spašavanje. Gotovo svi članovi operativne postrojbe imaju svečane odore, radnu i zaštitnu odjeću.




TKO JE DANAS U DVD-u SESVETE

               Nakon Baranašićeve iznendne smrti 2009. godine članovi Društva izabrali su, mimo očekivanja, mlado rukovodstvo: Nenu Gložinića za predsjednika, Matiju Rugu za zapovjednika i Davora Kupinu za tajnika. Početne sumnje ubrzo su razbijene zahvaljući aktivnoj ulozi novog vodstva Društva, ali, treba spomenuti, i uz podršku Vatrogasne zajednice Grada Zagreba, što je i javno obznanjeno na Godišnjoj skupštini 20. ožujka 2010. godine. Zbog svoje aktivnosti i rezultata Društvo ima potporu Vijeća Gradske četvrti Sesvete.




Dobrovoljno vatrogasno društvo Sesvete prema matičnoj knjizi ima danas 104 članova i to:

    počasnih članova : 3
    pomažućih : 5
    starijih od 60 god : 6
    od 18 do 60 god : 76
    od 16 do 18 : 8
    mladež od 12 do 16 godina : 8
    djeca od 6 do 12 godina : 6

Danas Društvo vodi Upravni odbor u sljedećem sastavu:

    Neno Gložinić – predsjednik
    Branko Tomurad – dopredsjednik
    Matija Ruga – zapovjednik
    Davor Kupina – tajnik
    Željko Živec – blagajnik
    Marijan Pukšec – član
    Ružica Cigler – član
    Marija Petras - član
    Sandi Garguljak - član

Nadzori odbor:

    Dalibor Veček
    Drago Ruga
    Nikola Klišanin

Zapovjedništvo Društva:

    Matija Ruga, časnik I. klase - zapovjednik
    dipl.inž. Nikola Klišanin, viši vatrogasni časnik I. Klase – stručni suradnik
    Drago Ruga, viši vatrogasni časnik – dozapovjednik
    Krešimir Kolić, časnik I. Klase